Dragana Vucic Dekic profile slikaTko su dramatuljci?

Dramatuljci su djeca koja imaju posebne moći – one glumačke.

Mogu biti sve što požele i okrenuti svijet naopačke.

Bez treme

dramatuljci putuju kroz vrijeme.

 

Zovem se Dragana Vučić Đekić. Idem u kazalište svaki dan, jer kazalište mi je doma, kao i mnogim drugim roditeljima (nekima je i cirkus:-)

Mama sam dvaju curica, Aure i Pie koje, kao i većina djece, od ranih mjeseci vode svoje monologe i dijaloge s plišanim medvjedićima i lutkama, voze po sobi vlakiće, pretvaraju se da su doktori, kuhari, trgovci, vatrogasci, frizeri (tako često doma imamo hitne intervencije, nove frizure i kolačiće koji su dijetalni samo zato jer su nevidljivi).  Iz svakodnevnih životnih radnji proizlaze male dramske situacije jer kazalište nije samo na pozornici, već svukuda oko nas, povezano sa svakodnevnim životom. Kao roditelj-redatelj često potičem i osmišljavam igre koje su pune dramskih elemenata. Pored tradicionalnoga pričanja i slušanja priča, djeca vole više zaigrati ulogu i sudjelovati u nekoj od njih, mijenjajući tijek i završetak radnje s puno spontanosti i improvizacije.

Osim svakodnevnih roditeljsko-redateljskih pothvata, dramske radionice sam vodila u osnovnim i srednjim školama gdje sam radila kao profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Najbolje su bile predstave za koje su učenici sami napisali scenarije, prava mala originalna djela. Kao urednica i voditeljica emisije iz kulture posebnu sam pažnju pridavala kazalištu, ne samo profesionalnom već i amaterskom, prateći rad dramskih družina po školama koje su izvodile izvrsne predstave, uglavnom komedije. Pokazalo se kako su iz tih radionica koje su vodili profesori-entuzijasti stasali neki danas poznati glumci i glumice.

Nakon desetogodišnjega pedagoškoga i novinarskoga iskustva,  doktorirala sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana: teatrologija i dramatologija. Uže područje moga znantstvenoga interesa su teorije smijeha, psihološki, filozofski, sociološki i komunikološki aspekt smijeha. Tema kojom sam se bavila je stand-up komedija, noviji komički izvedbeni oblik koji je poseban jer komičar na pozornici predstavlja sebe, iznosi svoje gledište, promatrajući svijet i svakodnevicu na nov, autentičan  način. Upravo ta autentičnost i sposobnost promatranja iz drukčije perspektive odlike su kreativnog duha, ne samo na pozornici već i u životu. Smatram kako tu vrstu kreativnog i kritičkog razmišljanja vrijedi njegovati od djetinjstva, razvijati smisao za humor kod djece i poticati ih da promatraju svijet iz različitih perspektiva, da budu otvoreni za nove ideje i slobodno izražavaju vlastite stavove, misli i emocije.

 

Dramatuljci u medijima:

http://www.tportal.hr/magazin/estrada/402138/Veliko-srce-Ornele-Vistice.html

http://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/zdravlje-djece/dramske-radionice-koje-pomazu-djeci-nositi-se-sa-poteskocama-u-svakodnevici

http://www.klinfo.hr/roditelji-3/roditelji/zasto-je-vazno-razvijati-smisao-za-humor-kod-djece/

http://www.djecjaposla.com/upisite-djecu-u-dramske-radionice-i-oslobodite-ih-straha-od-nastupa-pred-drugima/

http://www.tacno.net/zagreb/zasto-je-vazno-razvijati-smisao-za-humor-kod-djece/

http://www.tacno.net/zagreb/zasto-je-vazno-razvijati-smisao-za-humor-kod-djece/