The post Poznata glumica Ornela Vištica među Dramatuljcima appeared first on Dramatuljci.

ZVJEZDANA JABUKA

Bio jednom dječak kojem su dosadile sve slikovnice, slagalice i sve igračke.

„Što ću raditi?“ – pitao je majku. Dječakova majka koja je uvijek imala na umu neke zanimljive i lijepe ideje rekla mu je: „Zašto ne bi krenuo u potragu za malom crvenom kućom koja nema ni prozora ni vrata, sa zvijezdom skrivenom unutra?“

Dječakove oči su se najednom raširile i zasjale od znatiželje. „Ali mama, gdje ću naći takvu kuću?“ – pitao je dječak.

„Idi niz puteljak, pored farmerove kuće pa uz brijeg – ali čim ju nađeš molim te donesi je da ju i ja vidim.“ – rekla je majka.

Tako je dječak krenuo. Bio je lijep, sunčan dan, nebo se plavilo i dječak je bio sretan što kreće u pustolovinu. Išao je niz puteljak pjevajući. Ubrzo je naišao na farmera koji je stajao pred  velikom smeđom štajom gledajući u svoja žitna polja.

„Oprosti gospodine farmeru, možeš li mi reći gdje mogu pronaći malu crvenu kuću koja nema ni prozora ni vrata sa zvijezdom skrivenom unutra?“ – pitao je dječak.

„Pa, živim ovdje već mnogo godina i nikada nisam čuo za takvu kuću.“ – rekao je farmer. Trebao bi pitati baku.  Ona zna kako isplesti crvene rukavice i kako napraviti ljepljive kukuruzne kuglice s karamelom. Baka će sigurno znati.“ – rekao mu je farmer.

Dječak je nastavio hodati puteljkom sve do bakine kuće. Baka je sjedila u njihajućoj stolici usred vrta punog raznolikoga bilja i nevena.

„Oprosti bako, znaš li ti gdje bih mogao naći malu crvenu kuću koja nema ni prozora ni vrata sa zvijezdom skrivenom unutra?“ – pitao ju je dječak.

„Oh“, uzdahnula je baka. „Baš bih voljela i sama naći takvu kuću – u njoj mora da je tako toplo kad su noći hladne, a zvijezda ju predivno obasjava. Trebao bi pitati vjetar. Vjetar puše posvuda po brjegovima i dolinama, ide posvuda po svijetu i zna sve tajne.“

Dječak je nastavio svoju pustolovinu tražeći vjetar. Čim se počeo penjati uz brijeg u susret mu je došao vjetar. Zapuhnuo je nekoliko puta oko njegove glave.

„Oprosti vjetre, znaš li ti gdje mogu  pronaći malu crvenu kuću koja nema ni prozora ni vrata sa zvijezdom skrivenom unutra?“ Vjetar se nasmiješio i rekao dječaku: „Slijedi me.“ Zapuhao je na vrhu brijega gdje je stajalo drvo s jabukama i otpuhnuo jednu jabuku s grane na travu ispod stabla.

Kad se dječak popeo na brijeg, podignuo je jabuku, držao je u rukama i promatrao pažljivo. Bila je tako osunčana, obla i crvena. Nije imala ni prozora ni vrata. Imala je malu peteljku koja je izgledala baš poput dimnjaka.

„Baš sam znatiželjan“ – rekao je dječak. Izvukao je džepni nožić i prerezao jabuku na dva dijela. Razdvojio je polovice jabuke i vidio unutra – srivenu zvijezdu!

„Hvala ti vjetre“ – rekao je mali dječak.

„I drugi put!“ – uzvrato je vjetar.

I mali dječak je odnio malu crvenu kuću koja nema prozora ni vrata sa zvijezdom skrivenom unutra do kuće da ju pokaže majci.

Ova priča (izvornog naziva The Star Apple) preuzeta iz knjige Healing Stories for Challenging Behaviour autorice Susan Perrow dio je programa dramskih radionica Dramatuljci koje vodi dr.sc. Dragana Vučić Đekić.  Djeca više od slušanja priča vole sudjelovanje u nekoj od njih čime je učinak priče na ponašanje djeteta puno veći. Više o tome možete saznati na www.dramatuljci.com.

The post Kako je jedna mama vrlo jednostavno riješila problem dosade kod svog djeteta appeared first on Dramatuljci.

Crvene čizmice

Tembe je bio dječak koji je poput tebe svaki dan išao u vrtić. Svako jutro kad bi se ustao obukao bi se i obuo svoje omiljene crvene čizmice. Njegove crvene čizmice bile su nešto što je najradije nosio. Dok je sjedio i doručkovo, znao je pogledavati ispod stola da se uvjeri kako su njegove omiljene čizme još tu na nogama, tu ispod stola, poput „prijatelja zajedno“.

Kada bi pažljivo poslušao, mogao je čuti kako čizmice tiho pjevaju: „Prijatelji zajedno, ija ija jo, prijatelji zajedno!“

Na povratku iz vrtića kući, kad god bi dječak  hodao, hodale bi i njegove čizmice. Kad god bi dječak skakao, skakale bi i njegove čizmice. Često bi ih pogledao sa smješkom – znao je koliko su sretne jer su volje biti „prijatelji zajedno“.

Kada se igrao u dvorištu sjeo bi na ljuljačku  i pogledao čizmice, skupio ih i pomislio – kako su sretne bile jer su na njegovim nogama bile „prijatelji zajedno“.

Poslušaj ih kako pjevaju: „Prijatelji zajedno, ija ija jo, prijatelji zajedno.“

Kada je u vrtiću bilo vrijeme spavanja, Tembe je kao i druga djeca morao skinuti svoje čizmice i ostaviti ih vanka jer čizmice, dakao, nisu mogle biti unutra za vrijeme odmaranja. Pažljivo ih je položio uza zid, da ge čekaju njegovi „prijatelji zajedno“. Čizmice će ga čekati dok ne završi vrijeme odmaranja da bi ih opet obuo i poveo u dugu šetnju do kuće.

Tembe bi potom legao u svoj vrtićki krevet i slušao tetu  kako pjeva uspavanku, a kad bi ona prestala pjevati, prije nego bi zaspao, mogao je osluhnuti kako njegove crvene čizmice na verandi pjevuše: „Prijatelji zajedno, ija ija jo, prijatelji zajedno!“

Ova  priča može potaknuti roditelje da osmisle svoju jednostavnu priču s bilo kojom drugom stvari, predmetom iz svakodnevice kako bi na maštovit način potaknuli dijete da promijeni ponašanje ili ukoliko već ima usvojene dobre  navike da ih s radošću  izvršava. Priče svjetski poznate „doktorice priča“ Susan Perrow koje na maštovit i čudesan način potiču djecu na empatiju, suradnju, nesebičnost i stvaranje dobrih životnih navika, na programu su Dramatuljaka – dramskih radionica koje vodi dr.sc. Dragana Vučić Đekić. Upisi su u tijeku. Više informacija na www.dramatuljci.com.

The post Pokušali ste na 101 način potaknuti svoje dijete na urednost, ali uzaludno?! Ova najjednostavnija priča na svijetu mijenja svakodnevne navike. appeared first on Dramatuljci.

Istraživanja su pokazala kako djeca koja imaju razvijenu empatiju imaju više razumijevanja za druge, bolje se slažu s drugom djecom, rado dijele svoje stvari, sklona su pomagati i surađivati, društvenija su te se bolje prilagođavaju novim životnim okolnostima. Djeca koja imaju razvijenu empatiju uviđaju da drugi mogu imati mišljenja i emocije koji su različiti od njihovih.

Što roditelj može učiniti da pomogne djetetu razviti empatiju?

1. Biti uzor. Najbolje što svaki roditelj može učiniti da bi pomogao djetetu da razvije empatiju jest da sam bude uzor. Ukoliko roditelj pokaže razumijevanje za djetetovo ponašanje, umjesto da ga osuđuje i kritizira, veći su izgledi da dijete tako postupa prema drugima.
2. Slušati djecu pažjivo kako bi ona naučila slušati druge i imati strpljenja.
3. Poticati djecu da izražavaju emocije, reći im da su voljena.
4. Poticati ih da budu na usluzi drugima kojima je potrebna pomoć.
5. Provoditi vrijeme sa životinjama. Briga za životinje i odgovoran odnos prema njima potiče sličan stav i ponašanje prema ljudima. Čak i ako nemaju vlastite kućne ljubimce, jednostavno hranjenje ptica može biti poticaj djetetu da razvije empatiju i brižan odnos prema svim živim bićima.
6. Pohvaliti darežjivo i nesebično ponašanje. Ukoliko dijete rado podijeli svoju hranu ili igračke s drugim djetetom, ohrabrivanje pozitivnoga ponašanja će potaknuti dijete da se i ubuduće tako ponaša.
7. Razgovarati s djetetom o osjećajima. Djeca ponekad mogu imati poteškoća s razumijevanjem osjećaja, vlastitih i tuđih i stoga je, preporučuju psiholozi, potrebno razgovarati s djetetom o osjećajima. Kad shvate vlastite osjećaje, lakše će moći razumijeti kako se netko drugi osjeća u sličnoj situaciji.
8. Zamjena uloga. Dobar način poticanja empatije kod jeteta jest postavljanje pitanja: Kako bi se osjećao da je netko to učinio tebi? Ili kako bi se ti osjećao na njegovom mjestu?
9. Čitanje priča. Roditelji mogu pročitati priču koja pobuđuju suosjećanje te razgovorati s djetetom o osjećajima i postupcima likova iz priče.
10. Igranje uloge u predstavi. Kineska poslovica kaže: Ispičaj mi i zaboravit ću, pokaži mi i možda ću zapamtiti, daj mi da sudjelujem i razumjet ću. Oponašanjem različitih likova djeca uče svijet promatrati iz različitih kuteva, bolje razumijevaju vlastite i tuđe emocije i ponašanja te razvijaju empatiju koja je toliko dragocijena u međuljudskim odnosima.

Dio programa dramskih radionica za djecu „Dramatuljci“ su predstave prema pričama Susan Perrow, svjetski poznate „doktorice priča“, koje potiču djecu na empatiju, nesebičnost te suradnju s drugima. Upisi su u tijeku. Više informacija na www.dramatuljci.com.

(Istraživanje preuzeto sa https://foreverfamilies.byu.edu/Pages/parenting/Teaching-Your-Child-Empathy.aspx)

The post 10 načina kako možete pomoći djetetu da razvije jednu od najvažnijih ljudskih osobina appeared first on Dramatuljci.

Cvijetak Frangipani

Jednoga dana na obali mora mali cvijetak Frangipani se otrgnuo s obiteljskoga drveta i lutao sasvim sam. Hladni jesenji vjetar ga je odnio daleko od njegove majke i sada više nije bio u blizini svoga doma.  Jedina odjeća koju je Frangipani  imao bile su bijele i roze latice, zeleno lišće na ramenima i zeleno lišće omotano oko njegove glave.  Jedina hrana koju je imalo bile su divlje maline koje je cvjetak pronašao uzduž obale. Ali mali Frangipani nije bio uplašen i zabrinut. Znao je dokle god bude zahvalan za ono malo što ima da mu ništa neće nedostajati i da će uvijek imati dovoljno.

Dok je Frangipani lutao obalom tražeći mjesto da sjedne i pojede svoje maline, doletjela je ptičica koja mu se požalila:

„Nemam hrane, molim te, daj mi da nešto pojedem.“ Frangipani joj je smjesta ponudio svoje maline i nastavio dalje.

Ubrzo je sreo maloga miša koji mu se obratio: „Nemam šešir, a vjetar je tako hladan.“ Mali Frangipani je odmah skinuo zeleno lišće koje mu je grijalo glavu i dalo svoj šešir od lišća malom mišu.

Malo kasnije mali Frangipani je susreo pauka koji mu se obratio:

„Nemam kaput, a vjetar je tako hladan.“ Mali cvjetak je odmah skinuo svoj kaput od lišća i dao ga pauku da mu posluži umjesto kućice.

Nakon toga mali Frangipani je naišao na mrava koji se sklupčao od zime pored puteljka. Mrav mu se obratio: „Nemam odjeću, a vjetar je tako hladan.“ Mali Frangipani je odmah skinuo svoje crvene i bijele latice i napravio malu kuću od latica da se mrav skrije u njoj.

Sada malom Frangipaniju ništa nije ostalo. Dao je svu svoju hranu i odjeću. Ali nije bilo uplašen i zabrinut. Znao je da će biti sve uredu.  Nastavio je putovati i kako je pao mrak pronašao je mjesto gdje će prespavati, pored pješčane staze među travom i lišćem.

Dok je spavao, zvijezde na nebu su plesale i kovitlale se, kovitlale se i plesale i tkale svjetlucavu svilenu haljinu za Frangipanija. Kad se Frangipani probudio vidio je kako je umotan u srebrnu svilu koja je bljeskala posvuda. Najprije je pomislio da su se zvijezde, koje su izgledale kao komadići blještavoga zlata na nebu, spustile na zemlju. Skupio ih je i nastavio svojim putem. Nakon toga malom Frangipaniju nije nedostajalo ništa više do kraja života. (Priča preuzeta iz knjige Susan Perrow, nastala prema motivima bajke Star Money braće Grimm)

Djeca više od slušanja i pričanja priča vole sudjelovati i zaigrati u nekoj od njih. To im je omogućeno na dramskim radionicama Dramatuljci u sklopu kojih se rade predstave prema pričama iz knjiga Susan Perrow. Dramske radionice za djecu od 4 do 11 godina vodi dr.sc. Dragana Vučić Đekić. Više o Dramatuljcima saznajte ovdje.

The post Ova nevjerojatna priča će potaknuti Vaše dijete na nesebičnost i darežjivost appeared first on Dramatuljci.