Smijeh često doživljavamo kao „dodatak” – nešto lijepo, ali ne baš važno. Psiholozi i neuroznanstvenici sve glasnije govore suprotno: humor je jedan od načina na koji djeca uče, povezuju se s drugima i nose se sa stresom. Pogledajmo što kažu najnovija istraživanja.
Djeca koja se šale bolje razumiju druge
U istraživanju objavljenom 2025. godine u časopisu Communications Psychology (Paine i suradnici, Sveučilište u Cardiffu) praćeno je 130 djece u dobi od 5 do 7 godina iz osam britanskih osnovnih škola. Djeca su se po 15 minuta slobodno igrala s prijateljem iz razreda, a istraživači su bilježili svaku šalu, smiješan zvuk, zadirkivanje i „namjerno krivo” korištenje igračaka.
Rezultati su zanimljivi: djeca koja su bolje razumjela tuđe misli, osjećaje i namjere (ono što psiholozi zovu teorija uma) u igri su stvarala više humora. Razigrano, dobronamjerno zadirkivanje bilo je povezano s boljim razumijevanjem toga što drugi misle. Čak je oko 43 % razlika u količini humora ovisilo o tome s kim se dijete igralo – humor se, dakle, ne stvara sam, nego zajedno.
Autori naglašavaju da je riječ o povezanosti, a ne dokazanom uzroku. Ipak, poruka je jasna: šala je mali društveni čin – da bi nekoga nasmijalo, dijete mora pogoditi što će drugome biti smiješno.

Kad se nasmiju, mališani bolje uče
Već i kod najmlađih smijeh pomaže učenju. U francuskom istraživanju (Esseily i suradnici, časopis Cognition and Emotion) odrasla je osoba 18-mjesečnoj djeci pokazivala kako alatom dohvatiti igračku – u jednoj skupini na smiješan način. Djeca koja su se pritom nasmijala uspješnije su ponovila radnju od onih koja se nisu smijala. Autori pretpostavljaju da pozitivne emocije, uz pomoć dopamina, olakšavaju pamćenje i učenje.
Mozak koji voli smijeh
Ove je godine u izdavačkoj kući Routledge izašla knjiga The Brain That Loves to Laugh stručnjakinje za rani razvoj dr. Jacqueline Harding (Sveučilište Middlesex). Na temelju vlastitih istraživanja i pregleda radova iz biologije, psihologije i sociologije, autorica opisuje kako zajednički smijeh smanjuje hormone stresa, potiče „hormone dobrog raspoloženja” i jača povezanost djeteta i roditelja. Smatra da opušteno, radosno okruženje djeci pomaže da budu otpornija i otvorenija za učenje – a dugotrajan stres učenje otežava.
Najbolja vijest za roditelje? Ne morate znati pričati viceve. Prema autorici, dovoljni su zajednička igra, pogled u oči, osmijeh i blizina.
Kako u svakodnevici njegovati dječji humor
- Smijte se zajedno, ne djetetu. Zajednički smijeh povezuje, a ismijavanje povrijeđuje.
- Igrajte se „krivo”. Stavite čarapu na ruku, nazovite mačku psom – djeca obožavaju namjerne gluposti i rado ih ispravljaju.
- Cijenite njegove šale, čak i kad nisu smiješne odraslima. Dijete tako vježba razumijevanje drugih.
- Igrajte uloge i izmišljajte priče sa smiješnim obratima.
- Koristite humor kad je teško – razigran ton često rastopi napetost brže od uputa.

Smijeh na Dramatuljcima
Na našim dramskim radionicama smijeh je svakodnevica: kroz improvizaciju, igru uloga i zajedničko stvaranje predstava djeca uče slušati jedni druge, preuzimati tuđu perspektivu i opušteno izražavati sebe. Upravo ono o čemu govore istraživanja – i zato vjerujemo da je dobar smijeh jedna od najvažnijih stvari koje djetetu možemo pokloniti.
Izvori
- Paine, A. L. i sur. (2025). Humorous peer play and social understanding in childhood. Communications Psychology, 3, 76.
- Esseily, R. i sur. (2016). Humour production may enhance observational learning of a new tool-use action in 18-month-old infants. Cognition and Emotion.
- Harding, J. (2026). The Brain That Loves to Laugh: A Visual Guide to Humour and Human Connection in the Early Years. Routledge.