099 790 1899 info@dramatuljci.com

Waldorfska i Montessori pedagogija dva su najpoznatija alternativna pristupa odgoju u svijetu. Obje stavljaju dijete u središte, ali o igri, mašti i glumi ne misle posve jednako. Što, dakle, svaka od njih kaže o važnosti dramskog odgoja?

Waldorfska pedagogija: gluma kao dio svakog razreda

U waldorfskim školama, koje se temelje na idejama Rudolfa Steinera, dramski izraz je dio redovite nastave. Gotovo svaki razred svake godine priprema svoju razrednu predstavu, najčešće u proljeće. Teme prate gradivo i dob djece: od bajki i legendi u nižim razredima do povijesnih i klasičnih drama kod starijih.

Mlađa djeca uglavnom govore i pjevaju u zboru, a starija preuzimaju pojedinačne uloge. Učitelj, koji razred vodi kroz više godina, uloge bira tako da svako dijete potakne ili osnaži – sramežljivo dijete može dobiti hrabriju ulogu, a ono glasnije ulogu koja traži strpljenje i slušanje drugih. U predstavi se spajaju glazba, recitacija, pamćenje teksta, gluma i likovno oblikovanje.

Waldorfski pedagozi ove predstave zovu „pedagoškim dramama”. Udruženje waldorfskih škola Sjeverne Amerike naglašava da je sama izvedba manje važna od procesa učenja koji joj prethodi. Djeca u njemu jačaju zajedništvo razreda, uče ovisiti jedna o drugima i, kako kažu sami učitelji, „pronalaze nove glasove u sebi”.

Primite dijete s poštovanjem, odgajajte ga s ljubavlju i pustite ga u slobodu.

Rudolf Steiner (citat koji se često navodi kao srž waldorfske pedagogije)

Strahopoštovanje, oduševljenje i osjećaj zaštitništva – to troje zapravo je lijek za sve.

Rudolf Steiner, Balance in Teaching

Waldorfski pedagozi rado se pozivaju i na misao Friedricha Schillera, kojoj je Steiner bio blizak:

Čovjek se igra samo onda kad je u punom smislu riječi čovjek, i potpuno je čovjek samo onda kad se igra.

Friedrich Schiller, Pisma o estetskom odgoju čovjeka
Dječji crtež kredom na asfaltu
Dječji crtež kredom – mašta i slobodno izražavanje.

Montessori pedagogija: kretanje, govor i stvarni svijet

Maria Montessori prema glumi je imala drugačiji, oprezniji stav – i važno ga je pošteno prikazati. Za djecu do šeste godine naglašavala je stvarno iskustvo: pravi alat, prave zadatke, priče bliske stvarnosti. Igru pretvaranja nije zabranjivala, ali je smatrala da je djeca trebaju sama započeti, a ne da im je odrasli nameću. Psihologinja Angeline Lillard, jedna od najpoznatijih istraživačica Montessori metode, zaključuje da igra pretvaranja u izvornom Montessori programu nema posebnu ulogu.

Ipak, mnogo toga što dramski odgoj razvija nalazi se u samom srcu Montessori pristupa: kretanje, svjesno korištenje tijela, jezik i samostalnost. Montessori je pisala:

Slobodna aktivnost čini djecu sretnom.

Maria Montessori, The 1946 London Lectures

Ruke pomažu razvoju inteligencije.

Maria Montessori, The 1946 London Lectures

Zanimljiv primjer su Montessori lekcije lijepog ponašanja (eng. grace and courtesy): učitelj kratko odglumi društvenu situaciju – kako pozdraviti, kako zamoliti, kako se ispričati – a djeca je zatim i sama uvježbavaju. To je, zapravo, mala dramska vježba iz stvarnog života.

Za starije, osobito tinejdžere, Montessori je stav bio još otvoreniji. U knjizi From Childhood to Adolescence opisuje adolescenta kao osobu u stanju iščekivanja, sklonu stvaralačkom radu i s potrebom da ojača samopouzdanje, te traži da mu škola pruži prilike za samoizražavanje. Današnji Montessori programi za adolescente zato uključuju glazbu, umjetnost i dramu.

Ružičasta nasmiješena hobotnica nacrtana kredom na asfaltu
Kredom nacrtana hobotnica – igra, pokret i samoizražavanje.

U čemu se slažu?

Iako se razlikuju u pogledu mašte kod najmlađih, obje pedagogije dijele nekoliko uvjerenja koja su i temelj dobrog dramskog odgoja:

  • Proces je važniji od rezultata. Cilj nije savršena predstava, nego dijete koje raste kroz rad.
  • Učenje cijelim tijelom. Pokret, glas i ruke jednako su važni kao i glava.
  • Zajedništvo. Dijete uči slušati druge, surađivati i preuzeti odgovornost za svoj dio.
  • Samopouzdanje i samoizražavanje. Dijete smije pokazati tko je i otkriti što sve može.
  • Poštovanje djeteta. Odrasli ne nameću, nego prate i potiču.

Kako to izgleda na Dramatuljcima

Na našim dramskim radionicama za djecu od 5 do 10 godina spajamo najbolje iz oba svijeta. Od waldorfske pedagogije uzimamo radost zajedničkog stvaranja predstave u kojoj svako dijete ima svoje mjesto. Od Montessori pedagogije – poštovanje djetetova tempa, mnogo pokreta i vježbe iz stvarnog života, poput toga kako se predstaviti, zamoliti ili riješiti nesporazum. Kroz igru uloga, improvizaciju i priče djeca jačaju samopouzdanje, govor i empatiju – i pritom se dobro zabave.

Izvori